Press ESC to close

Živeti i trenirati uz SMA: priča Michelea Ferrarina 

Nakon priče o paraolimpijcima u boćanju, nastavljamo inspirativne priče o sportistima sa SMA. Donosimo kratki portret Michelea Ferrarina, italijanskog paraolimpijca koji živi sa SMA. Ono po čemu ga pamte nisu velike reči, već jednostavan pristup: plan koji se prati iz dana u dan.

Ko je Michele Ferrarin?

Michele Ferrarin je italijanski paraolimpijac i bivši vrhunski plivač. 

Posle duge karijere u plivanju i kasnije postavljene dijagnoze SMA, prelazi u paratrijatlon: osvaja svetsko zlato u Londonu 2013, zatim srebro na SP u Kanadi 2014. i zlato u Čikagu 2015. 

Na Paraolimpijskim igrama u Riju 2016. osvaja srebrnu medalju za Italiju.

Michele trenira u kratkim blokovima, uz pauze i jasne prelaze između aktivnosti.

Slično radi i kod kuće: podešava sedenje, raspored opreme i sitnice koje štede pokrete. Kada energija varira, ne forsira tempo, već prilagođava dan onome što telo može.

U sportu ima trenera i tehničku podršku; privatno se oslanja na porodicu i prijatelje. Dogovori su konkretni, pa ciljevi ostaju dostižni i kad je raspored gust.

Šta je paratrijatlon?

Paratrijatlon je paraolimpijski sport koji kombinuje tri discipline: plivanje, vožnju bicikla i trčanje, uz prilagođenu opremu i specifičnu podelu takmičara po klasama, u zavisnosti od vrste i stepena invaliditeta.

U praksi to znači da sportisti koji ne mogu da koriste standardni bicikl voze handbike, trčanje može biti zamenjeno vožnjom ručnog tricikla, a u vodi se koriste prilagođena plivajuća pomagala ili asistencija – sve u skladu sa funkcionalnim mogućnostima takmičara.

Posebno važan deo takmičenja su tranzicije, prelazi iz jedne discipline u drugu. Upravo tu se pravi razlika, jer je potrebno odmeriti snagu, organizovati opremu i sačuvati energiju za sledeći korak.

Michele Ferrarin pokazuje da sport ne mora da izgleda isto za svakoga, ali da ritam, doslednost i okruženje koje zna da pomogne - mogu da pomere granice. Njegova priča nije o medaljama, već o tome kako se snaga gradi u okviru onoga što telo dozvoljava, uz pametno planiranje i podršku. Bilo da trenirate u vodi, u sali ili kod kuće, mali i održivi koraci često prave najveću razliku.