Kućni ljubimci nisu samo društvo - za osobe koje žive sa SMA, oni mogu imati stvaran i merljiv uticaj na fizičko i emocionalno blagostanje. Bilo da se radi o psu, mački ili drugoj životinji, kontakt sa ljubimcem unosi osećaj sigurnosti, rutine i pripadnosti u svakodnevicu.
Emocionalna stabilnost i svakodnevna podrška
Osobe koje žive sa SMA, a posebno deca i mladi, često se suočavaju sa osećajem izolacije i anksioznosti. U tim trenucima, ljubimci mogu imati umirujući efekat – njihovo prisustvo, dodir i interakcija smanjuju stres i podstiču lučenje hormona sreće poput serotonina i oksitocina.
U mnogim porodicama, ljubimac postaje svojevrstan „tihi terapeut“ – neko ko ne postavlja pitanja, ali je uvek tu da pruži utehu i podršku.
Razvijanje rutine i osećaj odgovornosti
Briga o kućnom ljubimcu, čak i kada je simbolična, može igrati važnu ulogu u organizaciji svakodnevice. Aktivnosti poput davanja hrane u određeno vreme, obavezne šetnje, igre ili jednostavnog provođenja vremena zajedno sa ljubimcem uvode ritam u dan i pomažu u uspostavljanju strukture. Ove rutinske obaveze mogu postati važan deo dana, donoseći odgovornost i osećaj svrhe.
Za decu i adolescente sa SMA, takva rutina nije samo praktična – ona ima i emocionalni značaj. Učešće u brigama oko ljubimca, ma koliko bilo prilagođeno njihovim mogućnostima, doprinosi osećaju samostalnosti, važnosti i kontrole nad sopstvenim vremenom i okruženjem.
Pomoć u kretanju i svakodnevnim aktivnostima
Specijalno trenirani psi pomoćnici mogu igrati još značajniju ulogu. U nekim slučajevima oni pomažu osobama koje koriste kolica – guraju ih, pomažu pri ulasku/izlasku iz kolica, otvaraju vrata ili donose predmete koji su van domašaja. Iako ova praksa nije još široko rasprostranjena u Srbiji, u svetu se pokazala kao dragocena podrška osobama sa neuromišićnim bolestima.
